SPORTSKI PROTOTIPOVI
Autodelta je pravila automobile za kategoriju soprtskih prototipova, kao i za touring kategoriju .
Prvi Autodeltin model datira iz 1964. godine, a prvi automobil je napravljen 1965. Prvi prototip je proizveden u Alfa Romeu i poslat Autodelti na razradu i dodatne promene koje su proizvođači zahtevali. Automobil je imao četvorocilindrični motor modela TZ2. Ovo je bio velik korak za Autodeltu, koja je nastavila da razvija 1998 cc V8 motor. Ovo je bio prvi Alfa Romeo koji je imao motor integrisan sa menjackom kutijom i prenosom na zadnjoj osovini. Šasija je bila inspirisana aeronautičkim inženjeringom i sastojala se od 3 aluminijumske cevi promera 200 mm u dijametru u obliku asimetričnog slova H, sa gumenim rezervoarom za gorivo. Rezultat je bio 33/2, automobil težak samo 580 kg, sa snagom motora od 270 ks, a mogao je da razvije brzinu od 298km/h.
Automobil je debitovao 12. marta 1967 i pobedio na Fleron time trial-u. Kasnije, 1968. godine, korišćen je u međunarodnom Makes šampionatu i ostavio značajan utisak u Dejtoni, u dvadesetčetvorosatnoj trci – kada su Vaccarella i Schutz zauzeli prvo i drugo mestou kategoriji 2 litra – u Targa Florio. 1968, 33/2 je osvojila 15 otvorenih trka i 6 trka po kategorijama. Značajne pobede u otvorenim trkama postignute su u Vallelungi, Mugellu i Imoli, a da i ne spominjemo prva tri mesta u kategoriji u dvadesetčetvorosatnoj trci u Le Mansu. U Australiji Alfa Tasmania – una Brabham sa motorom iz modela 33, podešenim na 2,5 litra, odnela je 4 pobede u otvorenim trkama zahvaljujući motoru koji je razvijao 315 ks pri 8800 rpm. Sledeća godine, 1969, 33/2 litra osvojio je ukupno 14 prvih mesta, 2 druga mesta i 13 pobeda u klasi.
Proizvedeno je 30 trkačkih primeraka , i još 18 «uličnih» primeraka, koje je dizajnirao Franco Scaglione iz Torina, i proizvođeni su je od novembra 1967. do marta 1969. Ovo je bio najbrži «ulični» Alfa Romeo u istoriji jer je osmocilindrični dvolitarski motor od 280 ks mogao da razvije brzinu preko 260 km/h. Visoka cena (9 750 000 ITL) ograničila je njegovu distribuciju i učinila da ovaj automobil ostane auto snova koji su samo neki pojedinci mogli da poseduju. Karoserija je bila od peralumana debelog 1mm, što je smanjilo njegovu težinu na samo 700 kg.
Na trkalištu, 33/3 omogućio je Alfa Romeu da
se vrati u bitku za generalno vođstvo u soprtskoj
kategoriji. Broj tri posle imena modela ukazuje
na motor zapremine 3.0 litra. Šasija se razlikuje
od one u 33/2 po upotrebi legure Avional-a sa
elementima od titanijuma u pojedinim delovima
šasije. Novi motor ovog automobila je razvijao
400ks pri 9000 rpm. Šestobrzinski menjač bio je
iznad zadnjih točkova i karoserija je bila otvorena.
Automobil se prvi put pojavio na proleće 1969.
godine i iste godine bio je apsolutni pobednik
u Zeltwegu (Austrija) i Enni (Sicilija). 1970,
33/3 bio je 2 u generalnom plasmanu u trci na
500 km u Imoli i u Zeltwegu na 1000 km. Motor
je 1971. godine pojačan na 420 ks. Menjač, za
koji se tvrdilo da slaba tačka ovog automobila,
prepravljen je na petobrzinski, postavljen napred.
Prednje gume su smanjene na 13" i težina
sa 700 kg na 650 kg.
Rezultati su se brzo osetili. 1971, 33/3 osvojio je prvo mesto u Brands Hatch-u na 1000 km sa De Adamich-Pescarolom za volanom, Targa Florio sa Vaccarella-Hezemansom, i Watkins Glen šestosatnu trku sa De Adamich-Pescarolom. Ovi uspesi i ostali odlični plasmani doveli su Alfu na 2. mesto u Šampionatu.
Autodeltino razvojno odeljenje nije živelo od stare slave, i krajem 1970 imali su spremnu novu verziju sa aluminijumskom karoserijom, poznatu kao 33/3 TT. 1972. godine, posle dugog perioda testiranja, 33/3 TT je zauzeo 2. mesto u Šampionatu. Ali, 33 sve do 1975 godine nije došao do potpunog izražaja. Usavršena šasija i fantastični dvanaestocilindrični motor od 500 ks koje je Autodelta plasirala stvorili su idealne uslove za gotovo totalnu dominaciju. Automobil je «rasturio» svetski šampionat sa 7 pobeda od 8 trka u kojima je učestvovao. U Dižonu, Monci, Nurburgringu, sa Arturom Merzariom i Žakom Lafitom; u Spa Zeltwegu i Watkins Glenu sa Henrijem Peskarolom i Derekom Belom; u Perguzi ponovo sa Merzariom – ovaj put u paru Sa Johenom Masom. 33 TT 12 je proizveden u samo u 6 primeraka.
Glavni protivnici Alfa Romea su 1976 uzvratili
udarac nakon što ih je prethodne godine dotukla,
ali se Alfa 1977. godine vratila na tron sa modelom
33 SC 12, pobedivši u svih osam trka sa Arturom
Merzariom i Vittoriom Brambillom za volanom.Pored
osvojene titule 33 SC12 postavila je brojne rekorde
na svim glavnim Evropskim kružnim trkama:
Paul Ricard- sa prosečnom brzinom od 144,225 km/h
Salzburg- sa prosečnom brzinom od 203,820 km/h
Alfin V12 turbo motor se prvi put pojavio u ovom modelu.U isto vreme Reno je predstavio svoj 1.5 turbo motor za F1.Renaultova turbo masina pogoni jedan TuRbo iz oba reda cilindara, dok je Alfa V12 TuRbo uzela za resenje 2 turbine, jednu po svakom redu cilindara. Ovaj poduhvat Alfinih inzenjera, kopirali su mnogi proizvođači naredne godine. Motor 33 SC 12 razvijao je 520 ks pri 12000 rpm. Motor 33 SC 12 KKK biturbo koji je pobedio na svojoj premijernoj trci u Salzburgu razvijao je 640 ks pri 11000 rpm.
FORMULA 1
Alfa je napustila trke formule 1 posle ubedljivih
pobeda Farine i Fanđa, 1950 i 1951,a na njih se
vratila 1976 godine. Martini-Brabham BT 45 sa
Alfinim motorom predstavljen je javnosti na stazi
Balocco 26 oktobra 1975. Alfina saradnja sa Brabham
timom Bernie Ecclestone-a, ostvarena je preko
Autodelte koja je snabdevala Brabham dvanaestocilindričnim
boxer motorom iz modela 33 TT12. Brabham BT 46
osvojio je 1978 godine Švedski i Italijanski gran
pri sa Niki Laudom za volanom.
1979, Brabham-Alfa predstavlja BT 48 opremljen
novim dvanaestocilindričnim V12 motorom sa uglom
od 60 stepeni. Jedinu pobedu postigao je Niki
Lauda na trci u Imoli.
Bolid jednosed poznat kao 177 pojavio se 13 maja
1979 na Belgijskom gran priju,a vozio ga je Bruno
Giacomelli.177 je učestvovao samo na ovoj trci,a
nasledili su ga 179 (od Kanadskog gran prija 1979
do 1981) i 182 (1982 godine). Najbolji plasmani
bila su dva treća mesta osvojena 1981 u Las Vegasu
(Giacomelli) i 1982 u Monte Karlu (Andrea De Cesaris).
1982 u Formulu 1 ulaze turbo motori,a sledeće
godine Autodelta predstavlja 1497 cc osmcilindricni
V ( sa uglom od 90 stepeni) motor sa dva turbo
punjača. Ovaj model poznat kao 183 osvaja izvanredna
druga mesta na Nemačkom i Američkom gran priju
(Andrea De Cesaris).
1984 Rikardo Patreye osvaja treće mesto na Italijanskom
gran priju.Alfa završava učešće u Formuli 1 1985
godine sa modelom 185T.
Alfasud i Formula 3
1976, Alfa organizuje Alfasud Ti šampionat gde učestvuju pomenuti modeli specijalno doradjeni od strane Autodelte. Alfasud kao i sam šampionat postaju veliki hit i trke se organizuju u sve više Evropskih zemalja.1981 Alfusud Ti zamenjuje Sprint.
Autodelta je takođe imala ulogu u Formuli 3 sa Alfinim 2000 cc motorom koji je expresno postigao velike pobede u šampionatu. Ovaj motor je bio derivat Alfetinog motora,a za volanom ovog bolida sedeo je Michael Alboreto.
RELI
Kada je Autodelta osnovana mnogi vozači koji
su kupili Alfa Romeo Giuliu Ti Super i TZ, imali
su puno uspeha u reli takmičenjima. Najprestižniji
internacionalni rezultat bila je pobeda na Mitropa
kupu 1966 godine,a ostvarili su je Arnaldo Cavallari
i Dante Salvaz za volanom Giulie GTA.
Krajem šezdesetih, učešće na relijima je prekinuto,a
povratak je usledio 1974 sa Alfettom saloon. Luciano
Trambotto osvaja grupu 2 u Alfettinom prvom pojavljivanju
na reliju San Martino di Castrozza koji se bodovao
za Evropski šampionat. Sledeće godine Amilcare
Ballestrieri u Alfetti GT, ubedljivo osvaja Elba
reli. 1978 Mauro Pregliasco i Vittorio Reisoli
osvajaju titulu Italijanskog šampiona grupe 2
vozeci Alfettu GT.
Leo Pittoni i Francuz Jean Claude Andruet osvajaju
drugo mesto ukupno, na reliju Tour de Corse koji
se bodovao za svetski šampionat.
Standardno pripremljena verzija Alfesud takodje
je imala puno uspeha.Veliku pobedu ostvario je
Francuz Beltrand Balas u grupi N 1982 na reliju
Monte Karlo.
Neki od vozača koji su se trkali sa plavim trouglom na grudima:
Lorenzo Bandini, Roberto Buzzinello, Giancarlo
Baghetti, Consalvo Sanesi, Andrea De Adamich,
Franco Lini, Roberto Bussinello, Spartaco Dini,
Armando Cavallari, Dante Salvay, Jacques Laffite,
Jean Claude Andreut, Jean Todt, Mario Andretti,
Van Lennep, Toine Hezemans, Jackie Icks, Vick
Eldfor, Emerson Fittipaldi, Helmut Marko, Peter
Revson, Jackie Oliver, Nanni Galli, Hans Stuck,
John Watson, Niki Lauda, Carlo Faccetti, Teodoro
Zeccoli, Gianluigi Picchi, Ninni Vaccarella, Massimo
Larini, Luigi Rinaldi, Patrick Depailler, Umberto
Grano, Vincenzo Gazzago, Henry Pescarolo, Rolf
Stommelen, Jean Pierre Jarier, Arturo Merzario,
Vittorio Brambilla, Derek Bell, Ignazio Giunti,
Bruno Giacomelli, Giorgio Francia, Ertl, Jochen
Rindt, Udo Schutz, Andrea De Cesaris, Riccardo
Patrese, Gerard Berger, Michele Alboreto, Luciano
Trombotto, Amilcare Ballestreri, Jochen Mass,
Mario Casoni, Lucien Bianchi, Sandro Munari,
Ada Pace, Mauro Pregliasco, Vittorio Reisoli,
Maurizio Verini, Leo Pittoni, Amilcare Ballestrieri,
Beltrand Balas, Federico Ormezzano, Claudio Berro.
Glavne pobede ostvarene sa modelima TZ1 i TZ2
1963.
1964. 1966. |
1967. 33 1967 Fleron Belgium T.Zeccoli I 33/2 |
Sport Prototype up to 2000 cc World Makes Championship
1969 Città di Enna Cup Vaccarella I 33/2
1969 Nat. Drivers' Champ P.Scooter I 33/2
1968 Ronde Cevenole France I. Giunti I 33/2
1969 Riverside, California P. Scooter I 33/2
1969 Bahia 500 km, Bahia Fernandez-Pace I 33/2
1969 Rio 3 hour race, Rio de Janeiro C. Pace I
33/2
1969 Zeltweg, Austria A. De Adamich I 33/3
1970 Temporada, Argentina De Adamich-Courage I
33/3
1971 1000 km Brands Hatch A. De Adamich I 33/3
1971 Watkins Glen 6 hours De Adamich-Peterson
I 33/3
1971 Targa Florio, Sicily Vaccarella-Hezemans
I 33/3
1974 Monza 1000 km Merzario-Andretti Stommelen-Ickx
De Adamich-Facetti I II II 33 TT 12 33 TT 12 33
TT 12
1975 Monza 1000 km Merzario-Lafitte I 33 TT 12
33 TT 12 33 TT 12
1975 Dijon 1000 km Merzario-Lafitte I 33 TT 12
33 TT 12 33 TT 12
1975 Florio Cup, Pergusa Merzario-Mass I 33 TT
12 33 TT 12 33 TT 12
1975 Spa 1000 km, Belgium Pescarolo-Bell I 33
TT 12 33 TT 12 33 TT 12
1975 Nurburgring 1000 km Merzario-Lafitte I 33/2
1975 Zeltweg 1000 km Pescarolo-Bell I 33/2
1975 Watkins Glen 6 Hours Pescarolo-Bell I 33/2
1975 Targa Florio, Sicily Vaccarella-Merzario
I 33/2
World Makes Championship
1977 Dijon 500 km Merzario-Jarier I 33 SC 12
1977 Monza 500 km V. Brambilla I 33 SC 12
1977 Vallelunga 400 km V. Brambilla I 33 SC 12
1977 Florio Cup, Pergusa A. Merzario I 33 SC 12
1977 Portugal GP, Estoril A. Merzario I 33 SC
12
1977 500 km Paul Ricard, Le Castellet Merzario-Jarier
I 33 SC 12
1977 Imola 250 km, Imola V. Brambilla I 33 SC
12
1977 Salzburg 300 km V. Brambilla I 33 SC 12
RELI USPESI
1966 Mitropa Cup - Cavallari-Salvay - AR Giulia
GTA
1974 Rally S. Martino di Castrozza - Trombotto
- 1st Group 2 AR Alfetta
1975 Rally dell'Isola d'Elba Ballestrieri-Maiga
1st overall AR Alfetta GT
1978 Italian Championship Group - Pregliasco-Reisoli
- AR Alfetta GT
1978 Tour de Corse Rally - Andruet-Jouhanny -
2nd Overall AR Alfetta GT
1982 Monte Carlo Rally - Balas - 1st Standard
production touring car AR Alfasud Ti
FORMULA 1
1978 Sweden - Niki Lauda (Brabham Alfa BT 46)
- 1st overall
1978 Monza - Niki Lauda (Brabham Alfa BT 46) -
1st overall
1979 Imola - Niki Lauda (Brabham Alfa BT48) -
1st overall
1981 Las Vegas - Bruno Giacomelli (Alfa Romeo
177) - 3rd overall
1981 Monte Carlo - Andrea De Cesaris (Alfa Romeo
177) - 3rd overall
1983 Germany - Andrea De Cesaris (Alfa Romeo 183)
- 2nd overall
1983 South America - Andrea De Cesaris (Alfa Romeo
183) - 2nd overall
1984 Monza - Riccardo Patrese (Alfa Romeo 184)
- 3rd overall